Radnici Instituta Simo Milošević u Igalu poručili su da ta ustanova mora ostati u državnom vlasništvu, kao i da ne traže bespovratnu pomoć već avans, kojim bi premostili trenutne probleme.

Uoči prosvjeda primili su plaću za studeni iz Fonda za zdravstveno osiguranje, za posao obavljen u prosincu, prenosi informaciju Radio Televizije Herceg Novi portal me.eKapija.com. Račun Instituta često je blokiran, financijska situacija je veoma teška, nije uplaćena pomoć od 1,2 milijuna eura koje je menadžment tražio kao avans Fondu, kako bi premašili trenutne probleme i pripremili drugu fazu za otvaranje.

Predsjednica Sindikata, Marija Obradović, izjavila je da je Institut u većinskom vlasništvu države i da očekuju da se država prema svojoj imovini odnosi domaćinski.

“Institut Igalo je ustanova koja ima strategiju, kadar, znanje i tržište. Mi nismo gubitnici koji traže državnu pomoć. Prošle se godine u Institutu se liječilo 19.220 pacijenata i ostvareno je 210.00 noćenja, čime smo se približili 2019. koja se računa za najprofitabilniju godinu”, rekla je M. Obradović.

Dugovi kojima je Institut opterećen nisu posljedica nerada ili lošeg poslovanja, nego više desetljetne nebrige, prvenstveno države, podsjetila je. “U Institut, kao stratešku ustanovu koja se bavi rehabilitacijom i zdravstvenim turizmom, desetljećima se nije ulagalo.

Erozija kadra, posebno visokoobrazovanog, traje godinama i na nju se žmiri”, istaknula je M. Obradović. Zdravstveni radnici Instituta Igalo su jedini u Crnoj Gori koji ne ostvaruju prava zajamčena granskim kolektivnim ugovorom za zdravstvo.

“Time su koeficijenti plaća znatno ispod onih u svim drugim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori, a slično je i s plaćama ostalih zaposlenih. To je razlog zašto zaposleni svoja prava potražuju sudskim putem i odlaze u ustanove koje ova prava poštuju”, rekla je M. Obradović.

Institut nije gubitnik, jer ima vrijednost, prvenstveno u ljudstvu i znanju, ali i u zemljištu, objektima, tehnici i programima. “Za nas je neprihvatljivo da se aktualizira tema privatizacije, a posebno po apsurdnoj cijeni, usprkos značajno većoj posljednjoj procjeni vrijednosti Instituta od 120 milijuna eura.

U posljednje četiri godine cijene su višestruko porasle, samo je cijena Instituta Igalo ostala ista, mizernih 10 milijuna eura za 228.000 četvornih metara zemljišta na najatraktivnijoj lokaciji u gradu i građevinskih objekata površine oko 85.000 četvornih metara”, upozorila je M. Obradović.

Mišljenja su, rekla je, da država Crna Gora mora zadržati većinsko vlasništvo nad Institutom Igalo iz više razloga. Kako je netko zamislio organizirati medicinsku rehabilitaciju u Crnoj Gori ako se odriču Instituta Igalo, pita M. Obradović. Drugi razlog, poručila je M. Obradović, zdravstveni je turizam, koji je prepoznat kao jedna od strateških grana razvoja Crne Gore, a glavna ustanova tog projekta je Institut Igalo.

“Vrhunskim rezultatima i profesionalizmom zaposlenih izgrađen je brend, koji se na strogom europskom tržištu visoko kotira i kojim se Crna Gora može ponositi izvan svojih granica”, kazala je M. Obradović i podsjetila da je Institut nastavna jedinica Univerziteta u Podgorici.