Više gradova na sjeveru Crne Gore koji su međusobno udaljeni samo 15 do 30 kilometara, nemaju lokalni javni prijevoz, pa stanovnici moraju čekati prolazne autobuse koji vode do udaljenih destinacija, ili plaćati usluge taksija.

Lokalni autobusni prijevoz na području Berana, Gusinja, Plava, Andrijevice, Petnjice, Rožaja i Bijelog Polja dugo je bio monopol najveće autoprijevozničke kompanije na sjeveru zemlje, Simon Voyagea iz Berana, ali se s njenom propašću prošle godine počeo gasiti. Zbog stečaja Simon Voyagea nitko još nije odgovarao, a kompanija je šest puta bila ponuđena na prodaju, ali bezuspješno.

Bilo je 10 polazaka dnevno
Radenko Janković, stanovnik Andrijevice, kaže da andrijevička sela moraju imati daleko bolju povezanost s gradom i susjednim Beranama, gdje su sve važnije institucije, od bolničkog centra do Osnovnog suda.

Putnici su ostali bez autobusa i na području općine Petnjica, a stanovnici bihorskih sela godinama upozoravaju da na tom području javni prijevoz ne funkcionira.

Zaim Ličina, vijećnik u Petnjici, podsjeća da na području tog grada živi velik broj starijih osoba, a zbog nedostatka autobusne linije do Berana često ne mogu dobiti adekvatnu liječničku pomoć.

“Nemaju svi novca za taksi”, rekao je Ličina. U ništa boljem položaju nisu niti stanovnici mjesta na području beranske općine, kao što su Lubnice, Šekular ili Kaludra. Na području tzv. Gornjoselske župe 1948. živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. bio sveden na nešto više od 600, dok je danas znatno manji.

“Gornja sela nekad su bila puna ljudi. Autobus na relaciji Berane – Lubnice prometovao je četiri puta dnevno”, objašnjava Miloš Raković, predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.

Ako stanovnici Rožaja trebaju do susjednih Berana, udaljenih 30 kilometara, moraju čekati autobuse koji iz Srbije ili s Kosova voze prema središnjim i južnim gradovima Crne Gore.

S istim problemom suočeni su i stanovnici Gusinja, Plava ili Murine, ako žele do Berana, jednako kao što i građani Berana i Bijelog Polja, ako žele od jednog do drugog grada, moraju čekati prolazne autobuse.

Nenad Radičević, jedan od vozača bivšeg Simon Voyagea, sjeća se da je ta kompanija imala za sve susjedne gradove po deset lokalnih polazaka dnevno, od jutarnjih, do večernjih sati.

Brojne taksi tvrtke
“Dok čekamo što će biti s našom kompanijom, koja je u stečaju, prisiljeni smo voziti za druge privatne poduzetnike. Autobusi za lokalni prijevoz stoje parkirani u krugu autobusne postaje i mogli bi se lako ponovno pokrenuti, samo da ima malo više zanimanja za naše probleme”, kaže Radičević.

Problem nedostaka lokalnog javnog prijevoza između susjednih gradova na sjeveru zemlje posebno je dobio na značaju s poskupljenjem goriva i povećanjem cijena taksi usluga.

Iz jedne od taksi tvrtki, kojih u Beranama trenutačno ima šest, RTCG-u su rekli da od tog grada do Andrijevice voze po jedinstvenim cijenama od 8 eura, do Bijelog Polja za 16, Rožaja 15, Petnjice 10, Murine 12, Plava 20 i Gusinja 25 eura u jednom pravcu.