Interes poznate kineske kompanije iz sektora rudarstva za moguću kupovinu Rudnika ugljena Berane probudio je nadu da se ovaj jedini preostali gospodarski resurs iz nekadašnje industrijske zone Rudeš može spasiti.

Više izvora potvrdilo je da su predstavnici neimenovane kineske kompanije posjetili rudnik, piše RTCG.

Vode se razgovori
I dok su pojedini sugovornici koji su prisustvovali obilasku govorili da je to gotovo gotova stvar, iz Rudnika ugljena Berane kažu da postoji mogućnost da rudnik dobije novog vlasnika, ali da još ništa nije konkretizirano.

“Riječ je o ozbiljnoj tvrtki koja je iskazala interes za naš rudnik. Nadamo se da će se u daljnjim razgovorima doći do rješenja”, rekao je direktor Rudnika Nikola Šćekić.

Iz lokalne uprave u Beranama također je potvrđeno da su predstavnici kineske kompanije došli na pregovore oko kupovine rudnika, ali dodaju da još ne znaju koliko je sve izvjesno. Nada za beranski rudnik pojavila se, nakon dugo vremena, prvi put krajem prošle godine, kada je aktualni ministar rudarstva i energetike Saša Mujović razgovarao s predstavnicima Beranskog rudnika i izrazio interes za rješavanje dugogodišnjih problema.

Rudnik ugljena Berane ni nakon više od godinu i pol nije riješio pitanje opskrbe električnom energijom, nakon havarije na staroj trafostanici 11. studenoga 2022. godine, a podzemne vode potpuno su potopile jamu Petnjik na dubini od dvije stotine metara.

Jedini preživjeli kolektiv iz nekadašnje industrijske zone Rudeš u Beranama kroz proces tranzicije promijenio je brojne vlasnike. Rudnik ugljena Berane je 2001. godine prodan mješovitoj vojvođansko-slovačkoj tvrtki “Gradex HBP”, koju čine tvrtke “Gradex” iz Kule i “HBP” iz slovačkog grada Providza.

Ta privatizacija nije uspjela, a proizvodnja u rudniku Petnjik stala je već u studenom 2002. godine. Prodaja je nakon toga oglašavana devet puta prije nego što ju je kupila tvrtka “Balkan Energy”. Ovo je epizoda kada je Petros Statis obećao gradnju termobloka i investiciju od 120 milijuna eura, a od toga na kraju nije bilo ništa.

Početkom 2014. od tog grčkog biznismena u Crnoj Gori kupio ga je “Metalfer” iz Sremske Mitrovice. Metalfer je krenuo ambiciozno i ​​već nakon treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 zaposlenih. Tadašnja uprava čak je najavila zapošljavanje još stotinjak radnika i proširenje proizvodnje.

Nitko ne zna što se dogodilo u travnju 2019. kada je došlo do prekida proizvodnje i priče o tome kako vlasnici iz Srbije više ne mogu pokriti gubitke.

Kako do revitalizacije?
Od tada traju pregovori kako bi se pronašao model kako bi rudnik poslovao bez gubitaka i pokrenuo proizvodnju. Za to je, kako tvrde iz rudnika, bilo potrebno samo subvencionirati prijevoz ugljena iz Berana do Termolektrane u Pljevljima.

Ukupne rezerve ugljena u tzv. Beranskom bazenu procjenjuju se na 167 milijuna tona. Riječ je o geološkim rezervama, dok bilančne rezerve, odnosno ono što je raspoloživo, iznose tridesetak milijuna tona. Inženjeri rudarstva objašnjavaju da ukupni resursi nisu doslovno nedostupni, već da kopanje ispod samog grada, koje se u Europi već dugo radi, u Beranama nije isplativo, s obzirom na to da su i tako velike rezerve lako dostupne.