“Atlantic grupa ima tri proizvodne kompanije u Srbiji, sve ono što radimo u Srbiji i ostaje na srpskom tržištu ne bilježi se u statistikama, sigurno je da je aktivnost manja nego stvarne mogućnosti. Strani investitori nas doživljavaju kao regiju bez predrasuda” započeo je svoje izlaganje Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic grupe koji je razgovarao 1 na 1 na panelu sa Sašom Ćeramilcem, novinarom Al Jazeere Balkan tu sklopu regionalne konferencije Poslovnog dnevnika.
“Mi smo svojevrsni čudnovati kljunaš ako ćete nas promatrati sa strane, jer smo jedinstveni i jednako jaki i relevantni na svim tržištima regije. Atlantic ima udio u bruto nacionalnom dohotku za Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Makedoniju – isti. Snaga naših brendova je jednaka na svim tržištima i sinkronizirana, te nije u disbalansu. Imamo pet strateških poslovnih grupa, s dvije se upravlja iz Beograda, s dvije iz Zagreba i s jednom iz Ljubljane. Naša je proizvodnja decentralizirana. Ali za mene je regija i Austrija i sjeverna Italija. Nezamislivo mi je da Barcaffe i Argeta koje imaju proizvodnju u Izoli – da to ne promatramo kao regiju.
Nema granica, jer primjerice dnevna migracija stanovništva iz slovenskog dijela Istre u sjevernu Italiju je ogromna. Ne završava regija na slovensko-talijanskoj granici ili sjevernomakedonsko-grčkoj ili hrvatsko- mađarskoj. Teško je govoriti o tome što je sve regija,” rekao je Tedeschi.
FOTO: Mitar Mitrović
Poslovni dnevnik je napravio lijep iskorak na tri tržišta
Dodao je kako je službeni jezik u kompaniji Atalantic Grupa engleski, ali da pričaju svakako.
“Razgovaramo partizanštinu, kako mi to kažemo u kompaniji i kako god se to definira. Kada nemamo bogatstvo sinonima onda ubacujemo engleski. Poslovni dnevnik je napravio lijep iskorak na tri tržišta , vjerujem da slijede BiH i Slovenija. Jer suradnja svakoga dana raste i to je činjenica. Kraš, Vindija, Podravka, Saponia li Koestlin ne mogu opstati samo s malim nacionalnim tržištem Isto je s Jaffom ili Bambijem. Sve su to proizvođači i brendovi koji su itekako relevantni,” rekao je.
Na upit prethodi li biznis politici, odgovorio je kako je on uvijek bio avangarda i išao prije svega. No isto tako dodao je kako se politika i političari nikako ne mogu podcjenjivati.
“Sve su to inteligentni ljudi. Puno puta sam bio prisutan kada su političari ove regije itekako hvalili privredu. S druge strane zbog svoje privatizacije tema uzimaju neku retoriku koja nije popularna, gdje se biznis stavlja po strani i vade se neke naše međusobne razlike. To nikada nije ugodno i onda ispada da političari ne brinu o biznisu, ali nemojmo podcjenjivati politiku. Svaki političar radi na pojačavanju konkurentnosti vlastitog gospodarstva. Biznis je tu da ohrabri i ukaže na one prilike i međusobne prepreke koje nas tište,” rekao je.
Kao glavni problem u regiji naveo je nedostatak radne snage što nas sve tišti. No, primijetio je kako to nije problem samo u regiji, nego i u cijelom svijetu.
“Neki dan sam bi u Italiji i prvi puta doživio u hotelu da ne mogu primiti moju narudžbu na talijanskom jeziku, jer nema Talijana koji bi radili. Isto tako jedan od tri restorana bio je zatvoren jer nemaju dovoljno ljudi. Sve se to događalo u Veneciji. U New Yorku gdje sam nedavno bio, vidio sam da je velik dio restorana zatvoren. Ovim primjerima želim prikazati nedostatak ljudi prisutan svagdje. Nisu ljudi otišli na Zapad, kovid je stvorio drugačije prioritete, drugačije poglede na radno mjesto, radno vrijeme. Drugačije su potrebe. Više se ne radi za jednu kompaniju, radi se za više kompanija. Stvorila su se neka nova zanimanja kao što su youtuber i influencer.
Nije pobijedio onaj tko ima najbolje rezultate u kvartalu ili godini, nego onaj tko je opstao
Ali ovoj regiji isto tako nedostaje minimum 2 milijuna stanovnika. Fali liječnika, vozača, konobara, medicinskih sestara odgojitelj, inženjera, učitelja. Ali ne samo da fale ljudi različitih struka, nego fali i potrošača. Tko će kupovati Bakinu tajnu, Cedevitu ili Smoki ili Najljepše želje, Jaffu, Plazmu ili Knjaz Miloš vodu? Regija gubi na broju stanovnika. Možemo stoga napraviti zajedničku politiku da se otvorimo i privučemo nekoliko milijuna Ukrajinaca. Da se otvorimo prema dalekom istoku – Filipincima, Nepalcima – da nastupimo kao klaster država. Strašan rat u Ukrajini nudi da se ova regija nametne kao atraktivna za život i proizvodnju. Mi kako manje razvijeni dio Europe imamo tu šansu,” rekao je.
Naglasio je kako je jako bitno da sve zemlje regije postanu punopravne članice Europske Unije.
“ To je bitno za građane jer znači protok robe i kapitala. Vladavina prava su tekovine ovih prostora. Neovisno što je Slovenija ušla prva i u Schengen, Hrvatska druga i tek se očekuje ulazak u eurozonu. Interes prije svega Hrvatske i Slovenije trebao bi biti da uđu svi”, kaže Tedeschi.
FOTO: Mitar Mitrović
U krizi smo svih kriza
Uz to, naglasio je kako je najveći zadatak svakog poduzetnika ili poslovnog lidera da napravi sustav održivim. Jer nije pobijedio onaj tko ima najbolje rezultate u kvartalu ili godini, nego onaj tko je opstao. 1960-ih godina je bio prosjek trajanja kompanija bio 60 godina, a u ovom desetljeću svega 18 godina. Što se tiče budućnosti odgovornost poslovnih lidera je da vidi gdje će njihov tim i kompanija biti za pet, deset ili 20 godina. Ako ne postavimo nove koncepte, izgubili smo korak s vremenom”, mišljenja je Tedeschi koji je također otkrio kako mu usprkos svim poslovnim izazovima nikada nije došlo da “baci ručnik u ring”. Kad je osnovao Atlantic Grupu bilo je 6 zaposlenika, sad ih ima 6.000.
“Nikada mi to nije palo na pamet, jer za mene problema, nego samo izazova. Često znam reći da smo plaćeni da rješavamo probleme i to je dobro. Ovo je najveća ekonomska kriza otkako ja radim od 1987. godine, a neki kažu i od Drugog svjetskog rata. Imam bojazan za ekonomiju. Živjeli smo desetak zadnjih godina teško, ali uz niske kamate i uz snažan ekonomski rast. Sad su eksplodirale cijene energenata, troškovi su otišli gore, inputi su svi poskupili. Biljno ulje 80 posto, kava preko 300 posto. Nema sirovine koju koristi Atlantic grupa da nije poskupila minimalno 15 posto. Plaće su isto otišle gore i još nedostaje ljudi. U krizi smo svih kriza. Ne brinem za Atlantic Grupu, nego koliko imamo kompetentnih timova i kapetana koji će izvući kompanije. Veliki val potencijalnih stečaja nikako nije dobar. Vlade su u regiji primjereno reagirale, ali sad je nastupila kriza i odgovornost koja leži na upravljačkim strukturama”, rekao je.
Dodao je kako mu je izazov raditi s njegovim timom pametnih i hrabrih ljudi koji često znaju odbaciti njegove ideje.
“Mene to motivira da sljedeći puta budem i bolji u tome. Svaki dan kad se brijem kažem sebi da mi to što sam predsjednik uprave i većinski dioničar, ne daje za pravo da je moj stav jedini ispravan. Želim zainteresirati pametnije i sposobnije u raznim disciplinama. Motivira me raditi u što kvalitetnijem timu i sa što boljim pojedincima. Jaki karakteri i sposobni ljudi su mi motiv,” dodao je.
Po njegovom mišljenju kriza svih kriza nije uvjetovana samo ratom u Ukraini, on je to samo potencirao – kriza je globalna.
“Moramo tražiti neke nove prilike – kao i u svakoj krizi. Kompanije Infobip i Rimac – dva hrvatska jednoroga pokazala su da postoje sjajni mladi ljudi koje treba znati zadržati. Treba im ponuditi uvjete,a to nisu samo plaće, nego i okruženje koje je motivirajuće. Rimac zapošljava ljude iz 50 i nešto zemalja u Svetoj Nedjelji – takve stvari se mogu ponavljati. Uz to, takvi veliki ekosustavi vežu na sebe i manje kompanije. Infobip vrijedi između 7 i 10 milijardi dolara, a to daje mogućnost i manjim kompanijama,” zaključio je predsjednik Uprave Atlantic Grupe.
Regionalnu konferenciju Poslovnog dnevnika pratite ovdje:
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu