Crnogorski izvoz energije bilježi rast u prethodnom razdoblju, zahvaljujući novim infrastrukturnim projektima, što naglašava utjecaj ulaganja u energetsku infrastrukturu na trgovinske kapacitete. Strateški geografski položaj Crne Gore i njeni rastući kapaciteti u sektoru obnovljivih izvora energije nude značajne mogućnosti da se država pozicionira kao ključni igrač u regionalnoj trgovini energijom – pokazalo je istraživanje ISSP-a o trgovini u regiji

Značajan deficit

Crna Gora je u periodu od 2018. do 2022. godine u prosjeku imala 16 puta veći uvoz hrane od izvoza, dok je pokrivenost uvoza izvozom hrane u Crnoj Gori u 2022. godini iznosila svega 6,8 posto, što jasno ukazuje na ozbiljnu neravnotežu, navodi se u studiji “ Regionalna trgovina hranom i energentima – činjenice iz Crne Gore i zemalja Zapadnog Balkana”, koju je pripremio Institut za strateške studije i projekcije (ISSP).

“Studija otkriva značajnu neravnotežu u trgovini hranom na zapadnom Balkanu. Srbija se ističe kao jedina zemlja u regiji sa suficitom u trgovini hranom, dok se Crna Gora i Kosovo suočavaju sa značajnim deficitima. Primjerice, Crna Gora je u razdoblju od 2018. do 2022. godine u prosjeku imala 16 puta veći uvoz hrane od izvoza, dok je u slučaju Kosova taj omjer bio deset puta veći. Ovaj trgovinski deficit uvelike je rezultat velike ovisnosti zemlje o uvozu hrane kako bi zadovoljila domaću potražnju, osobito tijekom vrhunca turističke sezone. Uz strukturne izazove, studija naglašava upravo utjecaj sektora turizma na uvoz hrane – stoji u studiji ISSP.

Navodi se da su korijeni deficita u trgovini hranom u Crnoj Gori višestruki.

“Poljopriredni sektor zemlje karakterizira fragmentacija, s prosječno malim posjedima i ograničenim kapacitetom za proizvodnju velikih razmjera. Primjerice, trajni nasadi i obradive površine čine samo 4,8 posto ukupnog poljoprivrednog zemljišta, što dodatno ograničava produktivnost – stoji u studiji.

Analiza proizvodnje i trgovine energijom ukazuje na značajne regionalne razlike i potencijalne ranjivosti.

“Između 2018. i 2021. proizvodnja primarne energije u regiji pokazala je različite trendove. Proizvodnja primarne energije u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji bila je prilično stabilna tijekom tog razdoblja s blagim fluktuacijama, dok se Albanija suočila sa značajnim padom proizvodnje energije, nakon čega je uslijedio oporavak 2021. Rast proizvodnje na Kosovu bilježi se svake godine, pokazujući otpornost i potencijal za rast. S druge strane, Srbija i BiH bilježe značajnija kolebanja – navodi se u studiji i dodaje da se podaci o trgovini energijom mogu povezati s navedenim razlikama u proizvodnji. Napominje se da je bilanca trgovine energijom u regiji i dalje negativna, a niti jedna zemlja nije postigla status neto izvoznika. Stope rasta izvoza i uvoza energije tijekom ovog razdoblja odražavaju osjetljivost regije na fluktuacije globalnog tržišta i unutarnje čimbenike, poput ulaganja u infrastrukturu obnovljivih izvora energije. Uz Bosnu i Hercegovinu, Srbija je vodeći izvoznik energije u regiji, održavajući snažan i rastući izvozni sektor, dok je sudjelovanje drugih zemalja, uključujući Crnu Goru, na nižim razinama. Ipak, crnogorski energetski izvoz bilježi rast u prethodnom razdoblju, zahvaljujući novim infrastrukturnim projektima, što naglašava utjecaj ulaganja u energetsku infrastrukturu na trgovinske kapacitete – navodi se u studiji.

Ovisnost o uvozu

Ističe se da ovisnost o uvozu ostaje ključno pitanje za sve zemlje zapadnog Balkana, što ukazuje na njihovu ranjivost na vanjske izvore energije.

“Srbija i Bosna i Hercegovina imaju velike količine uvoza energije, što pokazuje da domaća proizvodnja nije dovoljna da podmiri njihove energetske potrebe. Crna Gora, unatoč nižim količinama uvoza, ima značajan omjer ovisnosti, što sugerira da ima prostora za povećanje domaće proizvodnje, posebice iz obnovljivih izvora – navodi se u studiji ISSP-a.