Bivša crnogorska nacionalna aviokompanija Montenegro airlines (MA) u stečaju traži da joj novi nacionalni prijevoznik To Montenegro isplati naknadu sa zateznom kamatom od oko pet milijuna eura, jer smatraju da su u njihovu korist platili carinjenje dva zrakoplova.

Prvo ročište
Kako pišu Vijesti, MA u stečaju je bio zakupac dva zrakoplova Embraer 195 na temelju ugovora o leasingu, a za njihovo carinjenje je ta kompanija kroz privremeni uvoz platila oko pet milijuna eura.

Vlada Zdravka Krivokapića je u veljači 2021. godine otkupila od kompanije GE Capital Aviation Services (GECAS) ova dva zrakoplova za 21,78 milijuna dolara, jer MA u stečaju nije mogao poštovati ugovor o leasingu, a vlasnik zrakoplova postala je nova nacionalna aviokompanija To Montenegro.

Kako To Montenegro nije ponovo platio carinu na ove avione, iz MA u stečaju smatraju da su oni tu obavezu izvršili umjesto njih i zahtijevaju da im se isplati naknada, čiji iznos će biti precizno utvrđen nakon vještačenja.

Pred Privrednim sudom je ovoga tjedna održano ročište glavne rasprave, na kojem je utvrđeno da je pristigao dopis Uprave prihoda i carina (UPC) o podmirenim obvezama MA u stečaju za te zrakoplove, s kojim se strane tek trebaju upoznati.

Tužba protiv To Montenegra podnijeta je krajem ožujka prošle godine, dok je stečajni upravitelj MA bio Saša Zejak. Protiv njega je Specijalno državno tužiteljstvo (SDT) podiglo optužnicu zbog postojanja osnovane sumnje da je u skupini s još nekoliko osumnjičenika učinio kazneno djelo stvaranje kriminalne organizacije i više kaznenih djela zloupotrebe službenog položaja. Stečaj je u ovu firmu uveden u travnju 2021. godine.

U odgovoru na tužbu iz To Montenegro su naveli da je ona u cijelosti neutemeljena i da nema bilo kakvog utemeljenja u materijalnim propisima i činjenicama. U tužbi se navodi da su avioni, nakon što je To Montenegro postao njihov vlasnik, strana roba koja se nalazila u Crnoj Gori i morali su biti stavljeni u slobodan promet, odnosno ocarinjeni u skladu sa zakonom.

Prema saznanju MA, Uprava prihoda i carina je po nalogu Ministarstva financija i socijalne skrbi, kojim je tada rukovodio Milojko Spajić, odlučila da avione ne carini, jer je to već učinio MA, pravdajući taj postupak činjenicom da su, u smislu članka 30. Carinskog zakona, povezane osobe.

Već je plaćeno
Iz MA u stečaju smatraju da se taj član odnosi na carinsku vrijednost uvezene robe, “a ne nikako na pitanja pravnog sljedbeništva, odnosno uračunavanje obveze plaćanja carine na određenu robu trećoj osobi”.

Uz to su naglasili i da MA uvođenjem u stečaj nije prestao postojati kao kompanija, da bi se potezalo pitanje pravne sukcesije. Oni smatraju i da je To Montenegro bio dužan, shodno Carinskom zakonu, platiti određeni iznos na ime carinjenja ova dva aviona.

“Međutim, kako je tu obvezu, prema mišljenju UPC, platio ovdje tužitelj, tuženi, temeljem citiranog čl. 225 ZOO, s obzirom na to da je za njega učinjen ovaj izdatak, ima obvezu da taj izdatak naknadi tužitelju”, navodi se u tužbi.

U odgovoru na tužbu iz To Montenegra su istaknuli da se kroz nejasne formulacije i iskonstruirane navode stvara privid kod suda da se u konkretnom slučaju radi o plaćanju izdatka za drugog, te je apsolutno nejasno kako je MA ovlašten pokretati postupak naplate za koji je zadužen UPC, te da stoga tužba ima nedostatak pasivne legitimacije.

“Ako je MA dužan platiti određeni iznos na ime carine, isključivo je UPC nadležan da to od njega zahtijeva, te MA apsolutno nema legitimitet podnijeti ovakav zahtjev”, naglašava se u odgovoru i dodaje se da temeljen ovoga MA nema ni aktivnu legitimaciju za vođenje ovog spora.

Uz to se dodaje i da ako MA smatra da je platio određeni iznos na ime carine, a što mu treba vratiti, kao tuženi bi mogla biti označena isključivo država, odnosno UPC, a ne To Montenegro. Oni su naveli i da su navodi da je MA u stečaju izvršio plaćanje obveze koju je imao To Montenegro, u potpunosti neistiniti jer su izvršili plaćanje temeljem svoje obveze.